Upoznajte BORce #3: Saša Per

BK BOR vam donosi opet nešto novo, nešto divlje. Sa ciljem da skratimo zimski san do početka sezone te upoznavanja javnosti kako je biti član Kluba, predstavljamo seriju članaka Upoznajte BORce.

Mišljenja iznesena u članku ne predstavljaju službeno stajalište BK BOR.

Reci nesto o sebi ili čime se baviš dok se ne baviš i ne razmišljaš o biciklizmu?

Saša Per, 30, Virovitičan u Dublinu. Nisam karijerista, nakon što sam završio Visoku školu u Virovitici i odradio dvije godine u uredu odlučio sam da to nije za mene, ni posao, ni grad, a ni država… barem kako stvari trenutno stoje. Doselio sam u Irsku prije godinu dana i počeo graditi život iznova. Doma sam vikendima znao zabavljati ekipu odabiranjem zvučnih zapisa koje bi slušali u Boomu i ostalim mjestima kroz koja sam prošao, a glazba je uz biciklizam još jedna strast za koju ovdje vidim puno više potencijala. Dugoročno se vidim u poduzetničkim vodama koje bi idealno tekle nekim biciklističim tokovima. 🙂

Kako se pripremaš za utrke?

Prije utrke mi je najveći uspjeh bio ako bi uspio uhvatiti više od 2-3 sata sna, makar se često znalo pokazati kako je upravo to dobitni faktor 😀 Kao i svakome tko ima dnevni posao i ostalih obaveza, svaka minuta slobodnog vremena koja se uspije iskoristiti na bajku je najbolja priprema za trku. Idealno bi bilo držati se nekog preporučenog režima prehrane, no svi znamo kako to završi nakon dobre vožnje i par piva za nagradu 😀

Koja ti je bila najdraža, a koja najteža utrka do sada?

Svaka utrka sa dobrim rezultatom ostane u dobrom sjećanju, no nakon prvih par utrka u SBBL-u (kategorija Sport) sezone 2016. u utrci XCO Lapovac u Našicama, uz blato i kišu izborio sam svoje prvo postolje ikada i zlato oko vrata. :)) Definitivno jedna od najdražih uspomena cijele sezone, a bilo ih je krasnih. Najteža bi mislim mogao biti XC marathon u Koprivnici iste godine, no van SBBL lige… Tamo sam bez prethodnog planiranja upao na dužu utrku i malo je reći u potpunoj agoniji prošao kroz finish par sati kasnije 😀

Na koje mjesto bi htio ići biciklirati? Da li imaš neku neostvarenu lokaciju?

Ima krasnih lokacija posvuda i sve su itekako privlačne… No san snova je jednog dana odvoziti Cape Epic u Južnoafričkoj Republici, no dug je još put do ostvarenja tog sna. Ivan Pintera, počni se pripremati! 😀

Osim osnovne opreme, što nikako ne želiš zaboraviti ponijeti na utrku?

Ako imaš funkcionalan bicikl i kacigu na glavi, spreman si! Najbitnija je dobra volja 😉

Najteži pad?

Bilo je puno padova, no niti jedan nije bio s nekim većim posljedicama… Osim možda za moral 😀 Takav bi bio pad na XCM Maratonu Dilj Gora, gdje sam nakon strmoglavog pada preko volana, skoro završio u jezeru, izgubio vodstvo i poderanih bicki i gole guzice prošao kroz cilj J

Kako si sazanao/la za Klub i od kad si član?

S obzirom da su momci koji su osnovali klub i odradili sve da bi pokrenuli mtb vožnje po Šaranu, svi redom jako divni i pričljivi… Nije bilo teško saznati sve o klubu i zaraziti se njihovim entuzijazmom… A 2016. sam se napokon odlučio i sam aktivirati.

Razmišljanja o Klubu, pozitivne/negativne strane.

Sve što promiče sport u sredini kao što je Virovitica ne može imati negativnih strana. Jasno da se je ponekad oko nekih stvari teže usuglasiti, no mislim da je klub na dobrom putu i da tako treba i nastaviti. Promoviranje Šarana je odličan potez i vjerujem da će staza kao i klub privući mlade snage u MTB svijet, a samim time potaknuti i daljnji razvoj brdskog biciklizma u regiji.

Na koji način doprinosiš Klubu?

Koliko sam stigao i mogao sudjelovao sam u radnim akcijama na stazi i odlazio na utrke… No mislim da bi najveći doprinos mogao ostvariti tako da na neku od narednih utrka na Šaranu dovedem neke od inozemnih vozača koje sam dosad imao priliku upoznati, kao i one koje tek budem. Isto tako iskustva koja stječem ovdje želim prenijeti ekipi doma i olakšati im BORbu koliko je moguće.

požega 2016

Koji ti je najupečatljivi događaj vezan uz Klub?

Sportski četvrtak je svakako favorit, pogotovo nakon pododnevne vožnje 😀

Po tvojem dosadašnjem iskustvu, kakva je biciklistička scena u Irskoj?

Teško je našu regiju uspoređivati sa trenutnom jer na samom području Dublina postoji neusporedivo veći broj biciklističkih klubova, kako cestovnih tako i MTB. Svaki od njih broji i po više stotina članova, tako da neki od njih organiziraju i vlastite lige u kojima naravno mogu sudjelovati i članovi ostalih klubova. U zamahu je i enduro kao i cyclocross… a za sve te različite kategorije dobro dođe ‘’Bike to work’’ shema gdje se uz sufinanciranje može lakše doći do željenog bajka i dodatne opreme.

Kako vidis budućnost Kluba i sebe u njemu?

Za Klub ne sumnjam da će nastaviti s dobrim radom, sa ekipom koja je već krenula u ostvarenje novih projekata nemože ispasti loše. Osobno bi volio svaki put kada dodem doma prisustvovati barem jednoj od utrka SBBL-a, pogotovo na Šaranu… A svako iskustvo koje steknem ovdje, rado ću prenijeti ekipi koja to može implementirati u svoj rad doma.

Poruka za kraj!

Ne postoji ništa slično kao sjesti na bajk i zaputiti se u nepoznato, biti okružen prirodom i svježim zrakom…  Ako želite učiniti nešto dobro za sebe, a niste se još okušali u biciklizmu… Probajte! Nećete požaliti!

P.S. Ovim putem pozivam i sve ostale članove da pronađu malo vremena i podijele svoja iskustva kako bi približili onima koji to još nisu iskusili, koliko je super cool brdski biciklizam!  😉