Uvati vitar - ludilo sa maratona na Braču • BICIKLISTIČKI KLUB BOR

Prilikom čitanja teksta molimo vas da se koristite dalmatinskim naglaskom.

Kada dobiješ medalju na maratonu Uvati vitar, onda dobiješ i zadatak napisati članak, iako je ovo prvi puta da je sadašnja „uprava“ kluba zajedno nastupila na nekom natjecanju. Vjerojatno ćete morati čekati godinu dana da se to ponovi.

Za vikend je na Braču, u Sutivanu, održana biciklistička utrka Uvati vitar ili buru ili bonacu, ovisi kako si se osjećao, ali to je definitivno bilo nešto više od utrke, biciklistički vikend, odmor, guštanje, ludilo.

Do petka je bilo neizvjesno koliko će BORaca ići na Uvati vitar. Tim alfa, Mateja i Ivan, već su mjesecima znali da će se utrpati u veseli kombi Plivačkog kluba Orahovica, iako je bilo napeto do samog kraja hoćemo li stati i mi i bicikli. Njima se čak trebao pridružiti još jedan Ivan (Pintera), ali on je ipak odlučio u pamučnoj majici voziti Grand Fondo u Sisku. Tim beta, Dejan i Ratko, vole živjeti na rubu pa su u petak odlučili krenuti kasno poslijepodne, uhvatiti zadnji trajekt u ponoć i do kasno u noć lutati ulicama Sutivana tražeći apartman. Sve su to idealni preduvjeti za dobar odmor prije utrke.

Utrka Uvati vitar je startala u subotu, a natjecatelji su mogli birati između tri staze – Bonaca (20km, 286mnv), Vitar (40km, 873 mnv) i Bura (70 km, 1600 mnv). Voziti se po najvišem otoku Jadrana pravo je veselje – hlada nigdje, brda kakva ni ne sanjaš, kamenja na izvoz, singlica za poželjet, pogled na more koje ne stigneš ni vidjet u žaru borbe sa otokom. Srećom vitra nije bilo previše, osim u ključnim trenucima kada pokušavaš vozit po nekom brdu i ostao si bez kisika. Sve u svemu idealna kombinacija za maraton, možda dozu prejaka za rekreativce, ali sve je to škola, treba znat i gurat bicikl.

U cijenu maratona bilo je uključeno gotovo sve, osim na našu žalost ono ključno eliksir piće – pivo. Osiguran nam je popust na trajekt, noćenje za 100 kuna, hrane toliko da se možeš vratiti sa par kila viška jer se služi do 11h navečer.

Na utrku smo zapravo išli turistički – guštat, vozit se i na kraju utrke bacit se u more, ali na kraju su svi ostvarili rezultate bolje nego što su očekivali. Iako smo još u Orahovici zaključili da u kombi ne stane više ni medalja, ali za motorku sa tombole bi našli mjesta, nazad smo skupa sa PK Orahovica, ugurali čak 3 medalje!

U ženskoj kategoriji na stazi Vitar, Mateja je osvojila treće mjesto, što je shvatila tek na ulasku u cilj i dan danas joj nije jasno kako je to uspjela. Ivanu je Uvati vitar zapravo sedma vožnja u ovoj godini pa je zbog te svježine prvi od BORaca došao u cilj. Dejan je također išao na potpunu svježinu, kao i njegov sparing partner Ratko, što se svake godine pokaže kao dobitna kombinacija.

I na kraju par najvažnijih informacija. More je ludilo. Da, kupali smo se svaki dan, a dečki iz PK Orahovica su nas zabavljali skokovima sa stijena. Ne, nismo otišli zadnji sa after partija, stvarno smo se jako trudili, ali ovi Dalmatinci su prejaka konkurencija, tako da smo pobijedili u konkurenciji ovih sa kontinenta.