BK BOR vam donosi opet nešto novo, nešto divlje. Sa ciljem da skratimo zimski san do početka sezone te upoznavanja javnosti kako je biti član Kluba, predstavljamo seriju članaka Upoznajte BORce.
Mišljenja iznesena u članku ne predstavljaju službeno stajalište BK BOR.
Reci nesto o sebi ili čime se baviš dok se ne baviš i ne razmišljaš o biciklizmu?
Bok moje ime je Ivan i ja sam pivopija. Ček, postoji vrijeme kad se ne razmišlja o biciklizmu?! 😀
Sad zaozbiljno, Ivan Vrbanić, Suhopoljac, do sada sam radio svašta u životu, između ostalog kao bike vodič na bike&boat turama, te trenutno radim, recimo, uredski posao u Munichu. Budući planovi su povratak u Suhopolje i rad na webu povezan sa biciklizmom.
Kako se pripremaš za utrke?
Svakako i nikako pošto unazad dvije godine sam uglavnom izvan VPŽ. Dok sam bio bike vodič, posao mi je bila i priprema ali sam uspio biti prisutan samo na jednoj utrci te sezone i to na Putu Šarana te završiti na prvom mjestu u kategoriji Sport. Da li je to bilo zbog kondicije ili jer sam prešao na fully ili kombinacija, nikada nećemo saznati. U normalnim okolnostima pokušavam otići na vožnju 2 do 3 puta tjedno.
Koja ti je bila najdraža, a koja najteža utrka do sada?
Najdraža, makar bilo pristrano, 5. XC Put Šarana. Idealni uvjeti i bas je sve nekak išlo kak treba. Najteža lani XCO Banovo brdo zbog nehumanih vremenskih uvjeta. Vrijeme je bilo sparno i vruće, noć prije nevrijeme koje je promjenilo uvjete na stazi, kisika na stazi na mahove.
Na koje mjesto bi htio ići biciklirati? Da li imaš neku neostvarenu lokaciju?
Volio bih odvoziti TransDinaru, Petzen flow trail, otići u neki bike park u Alpama… Ima još dosta toga za proći i isprobati.
Osim osnovne opreme, što nikako ne želiš zaboraviti ponijeti na utrku?
Mobitel, jer ako nije na Stravi nije se dogodilo. 😀 Od lani nosim i sportsku kameru sa kojom radim kratke video uspomene. Kako to izgleda možete pogledati ispod.
Najteži pad?
Pro tip: kad znate da vam preskače lanac zamijenite ga jer je to za mene 2013. loše završilo. Dok sam stoječki pedalirao je preskčio i „propala“ mi je noga pa sam sa nekih 30tak km/h pao na makadam, sa kacigom na ruksaku. Završilo je bolovima u koljenu i krvavom glavom.
Remember kids, safety first.
Kako si sazanao/la za Klub i od kad si član?
2011. godine, nakon što je ekipa iz Suhopolja nabavila bolje bajkove, smo se cijelo ljeto ekipno vozili. Odrađivali smjene u birtiji do ponoć, jedan i onda u pet ujutro na bajk i istraživali okolna brda i doline. Fun times. Tada sam saznao za Klub od Jovića te smo te godine otišli na godišnju Skupštinu Kluba i postali članovi.
Razmišljanja o Klubu, pozitivne/negativne strane.
Nisam nikada požalio što sam postao član Kluba. Štoviše, zavolio sam ga kao i ljude i atmosferu u njemu. Opušteno – ozbiljna zajefrkancija, konrtadiktorno ali moguće. Mislim da se se razvija u dobrom smjeru i da se svake godine povisuje ljestvica očekivanja.
Imamo odlične vozače i vozačice a isto tako i odlične volontere koji dolaze pomoći na radne akcije i utrke makar nemaju veze sa biciklizmom. Svatko može doprinjeti na neki način u našoj obitelji i zahvalan sam svima na njihovom doprinosu.
Moramo poraditi još na dovođenju mladih snaga, ili ćemo morati uvesti pravilo da svaki član mora dovesti mladu osobu, sad da li će ju naći na ulici ili napraviti svoje, meni je svejedno. 😀
Na koji način doprinosiš Klubu?
Od 2015. sam Tajnik Kluba te me je tada zadesio posao sređivanja papirologije i pisanja novog Statuta u skladu sa novim zakonom. Osim toga složio sam Web stranicu Kluba te pišem članke za isti. S obzirom na izbivanje iz mjesta prebivališta unazad 2 godine, koliko mogu, sudjelujem na radnim akcijama, organizaciji utrke Put Šarana/Outdoor Weekend, vozim utrke, snimam utrke, obavljam poslove Social Media Managera i ostale sitnice.
Koji ti je najupečatljivi događaj vezan uz Klub?
Ne mogu izdvojiti jedan događaj ali mogu reći da su mi naša druženja, bilo nakon radne akcije, utrke ili bez nekakvog posebnog povoda, najdraža. Po mom mišljenju, jedna od svrha Kluba je okupljanje i druženje ljudi te jednostavno volim atmosferu i vibe koja proizlazi iz tih trenutaka. Ove godine je u planu da ih održavamo mjesečno i potruditi ću se da se to i ostvari.
Kako vidis budućnost Kluba i sebe u njemu?
Mislim da će nastaviti rasti u svakom pogledu i da ćemo uspjeti sa privlačnjem mladih snaga. Ako mi planovi postanu realnost i budem ponovno fizički više prisutan Klubu, želim uz dosadašnji rad, ostvariti i pokoju od milijun ideja kojih imam. Nagodinu je Izborna Skupština te bez obzira na moj status u Klubu planiram i dalje ulagati energiju i trud jer volim BOR obitelj.
Poruka za kraj!
Nije bilo dosta filozofije do sada? 😀
Ako imate osjećaj da vam nedostaje ono nešto u životu, učlanite se u BK BOR, prepustite se pozitivnoj energiji te skupa razvijajmo Klub, BORbitelj, filozofiju života i nas kao pojedince.
